
Pa, to smo relativno svi mi koji svakog dana ustajemo svesni da je taj novi dan još jedan dan u nizu teških i mukotrpnih borbi. Ali, poenta je da koliko god bili svesni da je dan koji je tek počeo veoma težak, mi imamo nade i snage (koje crpimo ko zna odakle) i guramo napred što bolje možemo. Jeste da preživljavamo uz pomoć štapa i kanapa, ali bar uspevamo da sa osmehom i zezanjem udarimo virtuelno topče problemima.
P.S. a tu je i pivo i kikiriki pride.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.