Kad spadneš na krajnje siromaštvo jezičke kulture u trenutku kada je trebalo da kažeš: nosi se u pizdu materinu.
Afekat, iliti suženje svesti, doprinosi da i kultura govora u datom trenutku ode u zapećak.
Prijatelj, sa kojim si otišao u birtiju, tako se uroljao, da si ga iz kafane nosio sve do Kalemegdana i tamo ga bezbedno spustio na travu da se ispovraća kao čovek kako biste kasnije normalno mogli stići na prevoz da se vratite kući.
On se, naravno, ispovraća po tvojim nogavicama, i nakon toga ukapiraš da je u još gorem stanju nepokretnosti nego što je bio.
- Umri, stoko! - izlete ti u gnevu.
- Molim?
- Izvini, hteo sam reći nosi se u pizdu materinu.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.