
Pored mokre kose i sedanja na hladnom betonu, najveći košmar svih naših baba.
Baba mesi gibanicu u kuhinji. Jebe joj se za sve što se dešava oko nje, tu i tamo ovlaš pogleda šta se zbiva na televiziji. Uzimam peškir iz fioke i krećem ka kupatilu. Da me ne bi tražila po kući k'o policijski pas, dajem joj do znanja:
- Odoh da se istuširam!
U tom trenu, baba se trzne i diže pogled s gibanice. Oči joj naglo zabljesnu (Nani?!) I ona skoči i brzinom Useina Bolta dođe do mene, dok još nisam ni dodirnuo kvaku. Ustuknem par koraka, pola od iznenađenja, pola od straha. Gleda ona mene, gledam ja nju. Gleda me kao vuk ovcu, kao da će me rođena baba pogledom ubiti. Najednom, vrati se nazad u formu normalne bezopasne babe i, ulazeći u kupatilo, reče:
- Samo bojler da ti isključim.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.