Prijava
  1.    

    Upoznavanja po vozovima

    Sve češća pojava danas. Ovu radnju vrše uglavnom mladi, ali ne zaostaju ni starije osobe čije priče nikad nemaju kraja. Veoma nezgodna situacija ukoliko ste se smestili blizu ovakvih osoba. Uglavnom, konverzaciju počinju bakute koje nemaju drugu rabotu, nego da smaraju ostale u vozu. Prvi na meti su deca koja ni kriva ni dužna sede baš tu. Tipa "Šta ti je to, baš je lepo" i ta sranja. Zatim se prelazi na osobu koja je sa decom, uglavnom majka. Rešeta se pitanjima "Dokle putujete"?, "Odakle ste"? itd. Da skratim, uvek, ali uvek se ispostavi da su u nekom daljem srodstvu, neko deseto koleno. I tada nastaje pakao za osobe koje se nalaze pored. Jedino što mogu da doprinesu svojim pričama je da se smorim još više i napustim kupe. U ovakvim situacijama poželjno je imati slušalice.

    Bakuta: Jao što si mi ti sladak. Kako se zoveš?
    Deckić: Milojko.
    B: Jao, baš lepo ime. Koliko godina imaš?
    D: (pokazuje na prste)
    Majka: Koliko je to, a? Kaži baki?
    D: (gleda k'o da je Betmen proleteo kroz kupe) Pet.
    B: Jao pa i moj unuk ima pet, a dokle idete vi?
    M: Evo tu do Crvenja, vi?
    B: Pa ja sam iz Svrljiga, al' imam rodbinu ovde. Ne znam da l' poznaješ Peru čuvara, on mi sin.
    M: Jao pa znam Peru, on ženio onu Radicu što joj majka beše po zadrugu radEla.
    B: Dabome, u zadrugu tad beše i Ljuba, što mu sin beše po vojsku.
    M: Da da, znam. Pa mi smo neki rođaci onda?
    B: Pa da bre, čuvala sam te dok si mala bila.

    I tako dalje...