
Pažnja. Svaki čovek je bomba, neposredno pred eksploziju. Ljubavnica može da eksplodira u zagrljaju svog ljubavnika. Možda...
Više niko ne može biti mučen niti hapšen. Svi se odiču borbe. Halabuka poslednjih nezadovoljnika odjekuje samo po najzabitijim budžacima zemaljske kugle.
Naša koštana srž je propisno zasićena. Svaka butna kost i svaki članak je eksplozivno punjenje koje se po volji aktivira. Dovoljne je samo jako pritisnuti jezik o svod nepca i smisliti kratku, koleričnu, misaonu operaciju... 5, 4, 3, 2, 1... Indeks adrenalina se povećava, hemijski sastav krvi se menja i - BUM! Sve što je u okolini iščezava.
Potom orosi laka kišica pepela i krvi. Po vazduhu plutaju, maleni, viskozni ugrušci. Komadi paučine što mirišu na brom i izazivaju muku: to je sve što ostaje od bivšeg čoveka.
Nema drugog leka nego da strasno jedni druge volimo.
- Dragi, volim te... I slupala sam auto... Opet!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
hahahah niko komentara da te udostoji :D
Niko ni majku da mi opsuje. Ništa, muk.
Правда за романтику неправедно ћушнуту у ћошак да се тиска с патетиком!
Pravda!