
Rečenica koja se upotrebljava na kraju svakog razgovora, kada nema šta da se kaže, kada se svi učesnici razgovora slažu ili kada se razgovor završio ali sagovornici nastavljaju dijalog bez smisla. Razgovor se može nastaviti sa ostalim produžecima dijaloga tipa: da,da; jašta; svakako; uvek itd... Često je koriste i penzioneri.
Dva penzionera u parku:
Mitar: nekad je bilo bolje vreme.
Ljuba: nego šta je!
Mitar: da, da!
Ljuba: jašta!
Mitar: svakako!
Ljuba: uvek!
Mitar: upravo to!
Ljuba: idemo da kupimo 'leba za golubove?
Mitar: idemo!
Ljuba: ajde!
Mitar: naravno!
Ljuba: upravo to!
...
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.