
Jedan od nedovoljno cenjenih poklona majke joj ga prirode.
Ponedeljak jutro. Cik zore...
Alarm na telefonu krešti da se digneš, 'vataš krntiju i onako ćorav pokušavaš da ugasiš to jebeno govno (sad je naš'o da se dere, k'o da opet bombarduju, a 'nomad kad sam zakasnio, ćuti k'o popišan)!
Vadiš bateriju i odlučuješ da se rasaniš tako što ćeš nastaviti da leškariš još pet minuta...
Al' 'oćeš vraga!
Kreće sad ono govno od urinalarma da te tera da ustaneš, uvijaš nogama, pokušavaš da se sklupčaš, na kraju i prestaneš da se pomeraš, jer shvataš da ga svaki tvoj pokret još više iritira.
Jeßi ga... moraš da ustaneš!
Ponedeljak jutro. Cik zore...
Mrzim ponedeljke.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Pa ode li ti na taj posao na kraju?Vidim da visis na Vuki?::