
Velika, popunjena, glasna žena, doterana na neki svoj komunističko-Tina Tarner-Zorica Brunclik način, uglavnom mlađa no što izgleda. Neretko je u pitanju tetka, baba tetka, ujna, baba ujna, strina, baba strina, neka starija gospođa iz vaše šire familije u svakom slučaju, koje ste se plašili od malih nogu i mrzeli je jer vas štipala za obraze kad dođe u goste k'o tinejdžer guzu drugarici iz klupe. Nosila je, mada nosi i dalje, jarko crveni ruž koji sa obraza ni varikinom nije mogao da se skine, uvek je donosila čokoladu kao poklon, smarala vas da se vi njen mali glumac i dan danas proklinje dan kad ste ošišali pečurkicu sa glave. Njena deca su davno zapalila preko i dolaze svake prestupne godine, muž joj umro od holesterola i jako je usamljena. Ima nalakirane nokte na nogama i zakržljali mali prst. Glasa za Koštunicu, iako joj je Sloba neprežaljena ljubav. Živi večno.
"Sine, dolazi nam strina Simka u goste."
Nisi više mali, nisi više mali, ti si sada čovek, student, biće sve ok.
"Štip, štip. Evo donela strina čokoladu njenom malom glumcu."
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.