
Česta pojava u srpskom narodu, kao posljedica megalomanije, pokušaja izazivanja zavisnosti kod komšija, pokušaja rješavanja egzistencijalnih problema kao i hroničnog nedostatka finansijskih sredstava.
Obično počinje tako što pater familias otpočne gradnju velelepnog objekta površine 4-6 ara, ali, zbog lošeg proračuna, nestane mu sredstava negdje taman pri završetku prizemlja. Pošto je ploča za drugi sprat izlivena, a stari stan/kuća prodati, onda se pozajme neke pare da se udari stolarija (tišleraj) da ne duva promaja, jer dolazi zima, a djeca nemaju gdje da spavaju. Pošto je fasada ionako samo estetski detalj (u očima srpskog domaćina), biće udarena kad "dođu bolji dani". Kao i ostala tri sprata. Sad samo da se uselimo. Pod ploču.
I tako od '86. Nikako da završimo ovaj drugi sprat.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Istina živa +
Useljenje se obično izvodi u kasnu jesen dok su zidovi još vlažni od maltera a pošto su finansije u kolapsu cele zime se jede i kuva kupus kao osnov ishrane u nemaštini. Jednom kad se miris kuvanog kupusa uvuče u vlažne zidove ostaje tu za vjeki vjekova....
ja sam se uselio u jesen 2002. "pod krov", tek ove godine sam završio potkrovlje, još mi ostala fasada...