Česta pojava u srpskom narodu, kao posljedica megalomanije, pokušaja izazivanja zavisnosti kod komšija, pokušaja rješavanja egzistencijalnih problema kao i hroničnog nedostatka finansijskih sredstava.
Obično počinje tako što pater familias otpočne gradnju velelepnog objekta površine 4-6 ara, ali, zbog lošeg proračuna, nestane mu sredstava negdje taman pri završetku prizemlja. Pošto je ploča za drugi sprat izlivena, a stari stan/kuća prodati, onda se pozajme neke pare da se udari stolarija (tišleraj) da ne duva promaja, jer dolazi zima, a djeca nemaju gdje da spavaju. Pošto je fasada ionako samo estetski detalj (u očima srpskog domaćina), biće udarena kad "dođu bolji dani". Kao i ostala tri sprata. Sad samo da se uselimo. Pod ploču.
I tako od '86. Nikako da završimo ovaj drugi sprat.
Useljenje se obično izvodi u kasnu jesen dok su zidovi još vlažni od maltera a pošto su finansije u kolapsu cele zime se jede i kuva kupus kao osnov ishrane u nemaštini. Jednom kad se miris kuvanog kupusa uvuče u vlažne zidove ostaje tu za vjeki vjekova....
ja sam se uselio u jesen 2002. "pod krov", tek ove godine sam završio potkrovlje, još mi ostala fasada...
Istina živa +