
Osim onih iz epskih pesama (bela kula, bele ruke...), srpski jezik prepoznaje jos nekoliko grupa:
- Epiteti vezani za sudiju i igrače protivničkog tima u bilo kojem sportu.
- Epiteti vezani za igrače tima za koji se navija.
- Epiteti vezani za komentatora TV kanala koji komentariše iste.
1. Sudija: budala, peder, ološ, retard, kreten...
Igrači protivničkog tima: budale, pederi, neznalice, ufurani, umišljeni, obe leve noge/ruke...
2. Igrači našeg tima: budale, pederi, leve i noge i ruke...
3. Komentator: budala, peder, navija za protivnički tim, nema pojma...
+ svima dobro poznate fraze:
"Bolje da su mene tamo stavili da sudim/igram/komentarišem!"
"Ono bi moja baba pogodila."
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.