Prijava
  1.    

    Uštva

    Loš, rđav čovek, ništarija. Bolje rečeno, đubre od čoveka.

    (---15/28. jun 1389, 10:59 po centralnoevropskom vremenu---)
    (levo krilo srpske/ desno krilo osmanlijske vojske)
    Vlatko Vuković: Nači pajsad strategiju! Strelci, vi se zaštekajte ovde i gađate ove gancije što nadiru, a mi na konjima ćemo da ojebemo njihove konjanike, vi pešaci obilazite u polukrugu, pa sijecite što stignete! JASNO?!
    Ivan Paližna: Ćek, ćek, kaj s nama, Vlatko?
    Vlatko: S vama? Pa šta znam, vi budite toliki heroji pa čuvajte ove logore dok mi posečemo Osmanlije, u redu?
    Ivan: Jasno, pazićemo ih junaćki!
    Vlatko: Hehe, duhovito. DOBRO VOJSKO, JE L' UPUTSTVO JASNO?
    Vojska: JASNO!
    Vlatko: JEBAĆEMO IM ŠTA?!
    Vojska: MAJKU, GOSPODINE VOJVODO!
    Vlatko: Zašto niko nikad neće sestru, nikad mi neće biti jasno, kontam da im keve imaju po šezdes' godina, fuj to, bre. NAPAAAAAAD! Pa kaže: sijeci lijevo, pa opet lijevo, pa opet lijevo, pa des... moša, opet lijevo, pa lomi, zjuuu kako nemate pojma sa životom, garavi!
    (centralni deo vojske)
    Štitonoša Boleslav: Izvinite što vas prekidam, kneže, al' izvalite što je Vlatko izdominirao Osmanlije na levoj strani!
    Lazar Hrebeljanović: Dobro... jebem... mu ...mater... što... me... prekidaš... u.... sred... dinostora... E sad ček' da vidim...OPAAA TO VLATKO MAĐIJO, BUREKOM SASROM TE DO GROBA 'RANILI!
    (levo krilo)
    Vlatko: Ja kakva uštva ovaj Lazar, jeb'o ga burek. FALA LAZO, DABOGDA TE SIRNICOM PO TABANIMA MAZALI.
    (centralni deo)
    Lazar: E sad, 'de smo ono stali...a da. De 'š ti mali, a? I ti? Odakle iskaču više? Vi' ga Turak, odi Turak, mali Turak!
    (pozadina centralnog dela- streljački odredi)
    Lazar Musić: Divi ovo, samostrel mejd in Mletačka Republika, gađa 15 strela u minuti, e!
    Stefan Musić: Ti kakav si, ima da sebe na kraju pogodiš u nogu s tim, bolje sklanjaj to i gađaj ih jabukama, njima se bar nećeš povrediti.
    Lazar M: E duvaj kurčinu malo, pajsad. Jedan od jedan, dva od dva, tri od tri, ma takoeeee, ♫ ga-ga-ga gara, gara, gara, gariš li se sada, k'o što si se gara-gara garila nekada ♫
    Stefan: Brate, sve je to lepo, al' što ih gađaš skriven iza drveta, znao sam da si pička kamperska oduvek.
    Lazar M: Posisaš mi kulen pederu, vodim 20:7 u odnosu na tebe.
    Stefan: Jeste, al' si od tih dvadeset jedno 19 pogodio iz šteka, a i onog jednog si slučajno pogodio.
    Lazar M: E, gađaj tu i ne seri mnogo, uštvo.
    (levo krilo srpske vojske)
    Vlatko: Opaaa, odi 'vamo pičko nagaravljenaaa! Ma i ti dođi, žoharu! A nu, viđu ih što beže! EHEJ, KAPIČI-PAŠO, DOĐI 'VAMO, NEĆU TI NIŠTA URADIT', SAMO DA TE MALO PODŠIŠAM, SVEGA MI!
    Kapiči-paša: Neka, neka, ošišan sam ja, samo ti cepaj, jeb'o ti mater svoOoju!
    Vlatko: Je l' on to meni reče da jebem ja mater svoju?
    Srđa: Ma pusti ga bre Vlatko, to je kod njih uzrečica!
    Vlatko: A ma nećemo mi tako moj kolorisani brate, ALO ĐUVEGIJE, UDRI 'VAMO!
    (centralni deo)
    Lazar: Ma.. jebem.. ti... više... kol'ko... vas... ima? ALO BRE STRELCI, RADITE LI VI IŠTA TAMO U POZADINI?
    Lazar M: RADIMO, RADIMO, BEZ BRIGE!
    Stefan: LAŽE PIČKA KAMPERSKA!
    Lazar M: Jooo, jebo sam ti mater, samo kad završimo ovo!
    (desno krilo srpske/ levo krilo osmanlijske vojske)
    Vuk Branković: (preko radio-veze) GAĐAJU LI TI TOPOVI TAMO? PRIJEM!
    Artiljerija: Pozitivno. Prijem.
    Vuk: Ređaj poziciju 3-12-42! Prijem.
    Artiljerija: 3-12-42 nadleće, prijem.
    Vuk: Jooo, gađate k'o zmajevi. Prijem.
    Artiljerija: Imate pravo da pogađate triput zašto nas zovu Zmajevska artiljerija. Prijem.
    Vuk: Da nije možda kurčina? Prijem.
    Artiljerija: Što je babi milo, to joj se i snilo. ŠUK-NO. Prijem.
    Vuk: Jebaću vas, uštve. Prijem.
    (centralni deo)
    Lazar: Javljaj 'vamo u logoru... oklen je sad ovaj kolorisani iskočio? Ček momenat... E tako, dakle, javljaj Milošu i onim njegovima da se pravi rupa, pa nek projuri s onom njegovom družinom do Murata, jasno?
    Štitonoša Boleslav: Jasno, odo' ja, nego paz'te na onog što vam pritrčava.
    Lazar: Jooo, jooo, ma ćao! ŠTAE OVO KOJI KURAC, OKLEN OVOLIKO OVIH KOLORISANIH?
    (levo krilo srpske vojske)
    Vlatko: Alo, Mutimire!
    Mutimir: Da, vojvodo?
    Vlatko: Piši pismo Tvrtku!
    Mutimir: Znači ono klasika, "Dragi i poštovani kralju, poniz..."
    Vlatko: Ma kakvi, samo "Vlatko O-JE-BO" i zdrraavo.
    Mutimir: Znači, "Dragi i poštovani kralju, Vlatko..."
    Vlatko: Ne duži, znači samo "Vlatko O-JE-BO" i zdrrravo.
    (logor srpske vojske)
    Štitonoša Boleslav: ALO MILOŠEEE, OJ MILOŠEEE!!
    Miloš Obilić: Jeb'o te Miloš.... OJ RECIIII!
    Štitonoša Boleslav: E, rek'o Laza da imate sad prolaz kroz sredinu, ako požurite!
    Miloš: Mi već spremni, idemo braćo!
    Ostatak ekipe: Idemoooo!
    (centralni deo)
    Lazar: Aman bre je l' ove Turke od zemlje prave, štae ovo koji kurac? Opaaa, eno ga Lošmi i ekipa, takoe maćana, toe srpska konjička škola, reko' li ja, Boleslave, a?
    Boleslav: Ma sve je to u redu, al' eno ona trojica nam se približavaju...
    Lazar: KAKVE UŠTVE MAJKU IM JEBEM, IMATE LI VI KOLORISANI IKOG NA OVOM BOJNOM POLJU SEM MENE DA NAPADATE, A?
    (desno krilo)
    Vuk: Je li, artiljerija, koji su ono što protrčavaju, prijem?
    Artiljerija: Lošmi end kompanija, prijem.
    Vuk: Neće valjda stvarno da idu da ubiju Murata, prijem?!
    Artiljerija: Hoće zapravo, prijem.
    Vuk: Ajoj, majko moja, kakve paljevine, pa da li je ovo moguće? Daj gađajte oko njih, prijem!
    Artiljerija: Jok, gađaćemo oko Durmitora, prijem.
    Vuk: Kakve ste uštve, majku vam jebem.
    (pozadina, strelci)
    Stefan: OPAAA, izjednačenje, pičko devičanska!
    Lazar M: Duvaj ga, nie fora da gađaš dok se ja riloudujem!
    Stefan: A u redu je da ti kampuješ k'o da ti je ovo Kanter, a?
    Lazar M: Ajao, majko moja!
    (levo krilo)
    Vlatko: Je li, je l' ono Lošmi prođe?
    Ratko: Ja bi' reko da jes'.
    Vlatko: Ti bi reko', bolje idi da gledaš tamo da se ovi Turci ne vrate.
    Ratko: Ushtwas, ushtwas everywhere.
    (Miloš i ekipa stižu u osmanlijski logor)
    Murat: Aljo, Ćamil!
    Ćamil: Da, ekber?
    Murat: Postavi lji ti onu zastavu za predaju na zemlju?
    Ćamil: Da, ekber.
    Murat: Dobro, dobro, ako siđe pred nju, znaći predaje se, jeboo on mater svoju, a ako je podigne kopljem, 'nači da oće da se koljemo k'o ovnovi na ono brvno, znaš.
    (Miloš i ekipa stižu pred zastavu)
    Miloš: (diže kopljem zastavu) Gle što fensi tepihe imaju ove uštve, svega ti.
    Ćamil: OPAAAA NEVERNICI, DOĐI VAMO DA VI ZAKOLJEM.
    Miloš: Grohotom se smijem. OPAAAA, DODŽI VAMO, I JO, I JO, ĐES POŠO, OPAAA, MA KAKO NE, OĆE TO NA OVU VRUĆINU, JOOOOO, ZDRRRAVO.
    (Murat se diže i kreće da beži)
    Miloš: ALO UŠTVO ĐEMBELA, DE SI TI POŠO?
    Murat: Pa vidiš da bežim, jebo ti mater svooju?
    Miloš: Paz' da 'oćeš! (vadi nož i ubija Murata) Ode uštva, opaaa!
    Ekipa: To Lošmi ploditelju!
    Miloš: JA JEMEN!

  2.    

    uštva

    Vaška, buva, neprijatnost koju treba zgaziti. Uštva je originalna ugrožena vrsta - pande i ostali je samo kopiraju, ali čak ni nevladine organizacije, nevladina organizacija ne staju u zaštitu uštva.

    Oklen ti to, uštvo jedna vanzemaljska?

  3.    

    Uštva

    Poslednji stadijum u procesu smrdenja.

    - U jbt, al' smrdim k'o uštva!