Prijava
  1.    

    Usud

    Prema narodnom verovanju, Usud je delilac sudbine. On je taj koji odredjuje da li će ti život biti majka ili maćeha, da li ćeš se roditi pod srećnom zvezdom ili ćeš ceo život grcati u dugovima. Ne vredi ti trud, njegovu volju promeniti ne možeš. Možeš biti plemenit kao Rade Lacković, al' džaba. Komšija će dobiti mečku, a ti juga. Komšija trojku sa Sorajom i Stanijom, a ti sa Isidorom Bjelicom i Ruškom Jakić.

    - Šone brate, jes' to ti?
    - Ja.
    - Pa šta ti se desilo crnjane? Prepolovio si se lebtejebo.
    - Ništa me ne pitaj brate slatki. Mnogo me gadan Usud zadesio. Ne znam ni odakle da počnem. Pre neka tri meseca rešim da se osamostalim. Dam otkaz i podignem kredit da kupim kamion. Isprava sam se malo mučio, ali je krenulo na bolje. Krenu malo veće ture ovde kod nas, i padne mi jedna za Grčku. Medjutim, presretnu me šiptari na Kosovu, skinu me do gole kože, vežu za drvo i otmu kamion sa robom u vrednosti od 50 000 evra.. Nekako se oslobodim, sećam se da sam pomislio: ,,Bitno da je glava na ramenima, snaći ću se nekako valjda.'' Predjem granicu, bog zna kako i dokopam se kuće. Kad tamo imam šta i da vidim. Žena na gomili sa Acom Prangijom.
    - Tvoja Jelena? Ne seri?!
    - Kaže kako ga je zavolela, i da ne želi više da bude sa mnom.
    - Čekaj, pa jel otišla sa njim?
    - Kamo lepe sreće. Razveli smo se, a sud nam stan podelio pola-pola, pošto je kupljen u zajednici. Ja hteo da ga prodamo i podelimo pare, ona ni da čuje. Probao sam posle da prodam moju polovinu, ali niko neće da kupi pola stana. Sad živimo svi zajedno, ona Aca i ja.
    - Pa šta ćeš sad da radiš?
    - Verovatno ću da se ubijem.

  2.    

    Usud

    Kada trljaš ruke, ne od povoljne finansijske situacije, no od zime.