
Kada se u društvu nađe lice koje je nacionalnosti nesrpskog zapadnobalkanskog naroda, ali i druge nepopularne nacije, često dolazi do ispoljavanja ovakvog ponašanja.
(Hrvat u društvu)
- Zdravo, ja sam Toni, drago mi je.
- Zdravo, Žika! (Mamicu ti jebem).
(priča se zahuktava)
Toni: Ja sam bio skoro u Kninu, lijep gradić.
Žika: Pa jel' se oporavio od rata? (Vi ste ga sjebali i oteli nam ga,pičke ustaške).
(Toni odlazi)
Toni: Bok,drugari,nadam se da ćemo se opet vidjeti!
Žika: Sve najbolje!(...ali u paklu!Daleko ti lepa kuća!)
Žika kasnije: Ma treba im reći sve u lice,majku im nji'ovu...
Drugi: Pa što nisi?
Žika: Bilo mi glupo zbog vas.
Drugi: Aj,ne seri sad,nego nisi smeo!
Žika: Ma smeo sam,bre.... (i tako u beskrajno)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Haha, dobra :D +