
Rečenica kojom opisujemo čoveka koji je svoj doprinos učinio značajnijim nakon smrti.
Prvi primer:
- Ovaj Đinđić je bio dobar političar, al’ dušmani mu glave dođoše.
- Da, sad su shvatili da je bio genije. Uživeo se čovek u sopstvenu smrt.
- Ti govoriš da je bio genije? Ne foliraj se, jedva si čekao da ga roknu...
Drugi primer:
- Volim da slušam Kseniju Pajčin. Nisam je voleo dok je bila živa, sad je gotivim. Žao mi je što je tako završila.
- Ne seri. Govorio si da je... nije važno. Sve u svemu, ljudi vole da se povezuju sa "neshvaćenim" ljudima koji su posthumno postali popularniji nego što su bili za života. Žena se uživela u sopstvenu smrt više nego što se ti uživljavaš u njenu muziku.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Nažalost tačno. +