
Privatne ordinacije u kojem ti se doktori obraćaju s puno pažnje i suosjećanja. Naravno, razina posvećenosti ovisi o količini novčanog stimulansa koje primaju od nas.
(Javna bolnica)
- Gospođo Lazić, dođite. Doktor je spreman. Gospođo Lazić?
- Čekaj ćerce, baba je sva polomljena, 3 premosnice ugradila, stentove, 2 srčana i možđani.
- Ima pacijenata.
- Ima i meni godina. Sestro, kad ima termin za pregled?
- U 11 mjesec, gospođo.
- Ali, sestro, rekao je doktor da moran u roku od 15 dana nakon pregleda otići u toplice.
- Ništa, iznajmite džakuzi do tada.
- Mrš u 3 pm, kravo mala bezobrazna.
(Privatna bolnica)
- Oh, gospođo Lazić, pa kako ste nam Vi? Kako noga? Samo Vi polako. Ima vremena.
- Uf, nije babi lako. Osjećam se ki karijola s probušenon gumon. Sve me zanosi dok se guran štakama.
- Ništa me brinite. Tu smo za Vas.
- Eto me (jebo im pas ćunku, kol'ko mi je zet platia, trebale su me prenit ki mladenki).
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.