
Nije važno kako je pokojnik živio. Nije važno ni kako je umro. Nama to nije važno.
Nije važno ni gdje smo mi u svemu tome. Da li smo ga voljeli? Nije važno ni to. Još je manje važno da li je on volio nas. Sada zaista nije jer njega više nema.
Da li su ga voljeli oni u čijom bolu učestvujemo? To je možda njima važno. U čemu zaista učestvujemo kada kažemo da učestvujemo u žalosti, da prime naše izraze dubokog saučešća? Možda ga sada više vole, uostalom. Možda ga nikada nijesu ni voljeli. Kao ni mi.
Možda je nekada bilo važno. Nekome. Zato i ne treba ništa više reći. Samo učestvovati.
- Učestvujem...
- Fala ti.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.