
To je ona čaša (rakije) koja se u jednom trenutku na slavi, nazdravi gostima i krene tako u krug. Najčešće se prave tri kruga ali ako su gosti veseli može i više.
Domaćin u jednom trenutku uzima čašu od 1-2 deci (često onu koju zovu čaša vrućara, sa dve šljive na njoj) i nazdravlja nekom gostu, najčešće kumu, prvom komšiji itd. Zatim taj gost nazdravlja nekom drugom gostu, i tako u krug.
Da ne bi bilo zabune, u čašu se sipa "meka rakija".
Običaj je lep, ranije je bio zastupljen po celoj Srbiji, ali se danas zadržao jedino na Kosovu i u Topličkom kraju (neka mi ne zameri niko, možda se još negde zadržao, ali ja pišem po svom saznanju).
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Znam da je običaj da se nazdravlja sa svim gostima pojedinačno, uglavnom po svadbama.Ali ne pije posle svakog nazdravljanja....bio bi mrtav posle 2 stola:)) Za Veliku čašu nisam čuo. +
Mlad si.
Auuuuuuuuuu, velika... Setim se kosovskih dana svog detinjstva i mislim se: koji su to alkoholičari bili dole... Oni nisu sipali meku nego ljutu.
Kod nas se to zove "buklija", pije se iskljucivo na slavi, i pije se iz serpe u kojoj je jabuka (pricam o uzickom kraju).
+++