Stvar na koju svaka žena zagrize, zatim sledi svađa milenijuma.
Vraćate se kući, sa posla, i sa sobom nosite neku kesurinu. Vaša žena vas čeka kući, sa punom trpezom (svaki dan) i očekuje neko čudo. Baš kako ulazite u sobu, ona vidi da je isto kao i svaki dan, i počne da prestaje nadanje. Kad ono vi sa sobom neku kesu, a na njoj slika i naziv neke zlatare. Na ženi se raširi osmeh, kao na jebenoj zečici, i ona vam se baci u naručje. Vi onako izbezumljeni, bacate onu kesu na pod i krećete u akciju. A žena, buljavih očiju, uzme onu kesu da pogleda šta ima. Sa sve osmehom na licu, ona otvori tu kesu. Kad ono unutra štrokave čarape, i prljav veš. Odmah nestade osmeh, i lice predje u neku grimasu. A vi, ni mrtvi ni ladni, je podsetite da vam opere taj "dugostojeći" veš. Tad počinje pakao.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+
zašto svi misle da žene obožavaju zlato i poklone!?
ne obožavaju, samo im se digne kad treba da dobiju