
Torba “za na rame”, deo kežual poslovnog asesoara-jedan od nekoliko predmeta čija pojava preduzetnicima, vlasnicima raznih radnji i salona ledi krv u žilama, jer po njihovim prosečnim saznanjima ista može samo da pripada onim idiotima od inspektora i označava period vanrednih-dobrovoljnih ili prinudnih troškova, ako umeju ili ne umeju da se”dogovore sa čovekom”.
Kad preduzetnik ugleda torbu, ne prepoznaje likove prijatelja, ni rodbine koji zalutaju ili svrate "onako" u radnju.
"Džole, vidim li te da mi još jednom uđeš u radnju sa tim sr... na ramenu, zaboravi da si mi kum"
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.