
Veoma opasan osećaj,najčešće vam se desi u gradu dok ste sa ekipom/devojkom/samim sobom.Prati ga želja da agonija prestane,što se veoma retko dešava.Najčešće se manifestuje oko podneva kad ste obično daleko od kuće i u nemogućnosti da odete na WC šolju (ili školjku čujem da sad i tako zovu).
Naime,Velikonužna kriza nastaje kada ujutru pre odlaženja ne stignete ili ne možete da se ispraznite ali,jebiga,ipak znate šta će biti,i za nekoliko sati nastaje Kriza.
U stvari ona nastaje kada se dan pre toga najedete ko volina,i onda tog istog dana Krize pojedete još više !
Negde u Beogradu :
A:Joj brate kako sam sinoć proždro punjenu jednu i litar soka,a kad sam došo kući pojeo sam jos 5 sendviča...I kakav sam debil jutros sam za veliki pojeo 2 pice i palačinku..Ubi me stomak...
B:Ma pusti sad to,isprdi se ko čovek i miran si,nego ajmo do Steve čeka nas ispred zgrade.
A: (Znoji se,ne zna koliko još može da idrži) Beži bre idem kući da se is*enjam ko foka !
(Trčeći upada u 16/23/25/32/35/33/43/47/95/96(...) i odlazi)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
najgore je kad uhvati dok čekaš u redu za nešto, a taman si se približio početku reda...
Ma ludnica ^^