![](/assets/vukajlija-8a1b5c1cfaa37915a8b4d51bf02b92cb0e9e1dd235e6e15aa94e201901a8c758.png)
Osoba sa prosečnom inteligencijom, ali veoma velikom ambicijom. Poput one pevaljke, Vendi, pročitao mit o Sizifu i Edipu, eventualno Platonovu priču o pećini, malo prelistao Vujakliju, i time sebe ubedio da je sad najpametniji od sve dece. Okuražen, pokazuje svoju novostečenu elokvenciju i gde treba i gde ne treba, nešto kao onaj mali ciga iz ulice, što ima jednu obrvu, koji je skontao da devojčice nemaju pišu, a on je ima, pa je svim devojčicama pokazuje, htele one da je vide ili ne.
Ono što je karakteristično za Vendike je to što su zanimljivi prvih 15 minuta, što je bio slučaj i sa onom pevaljkom, Vendi. Ljudima je uglavnom zanimljivo da vide nekog ko se emancipovao do krajnjih granica svog intelekta i socijuma, a pritom ima nekakav smisao za humor i nema problem da pravi budalu od sebe. Ali, nakon tih inicijalnih 15 minuta, Vendika počinje opasno da smara. Vrti istu ploču u krug, pa kad skonta da ga svi ignorišu, počinje da zadaje niske udarce i da se gubi k'o japanac na karaokama. I da neviđeno smara.
-Šta misliš, kolko će Arsenal večeras da pobedi?
-Diskurs asocijativne rekurzije gledane kroz prizmu individualnog ostvarivanja potencijala mi govori da će uzeti sa 2:0! Hnjo hnjo hnjo
-Aj prestani da jedeš govna!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Što je najgore ima ljudi koji i dalje tripuju da je prepametna +