
Veštački zubi, ali ona socijalna proteza. Ona čuvena, što prenoći u čaši kraj kreveta, što ispada kad se govornik uzbudi, puca na malo žilaviju hranu, alchajmerovski nestaje, i volšebno se pojavljuje na neočekivanim mestima u kući.
-Gde je deda?
-Šta ti je ćale? Što si besan?
-Gde je matora bitanga? Gde god sakrijem prase za slavu, on ga nađe i masakrira mu uši i repić.
-Kako znaš da je on?
-Pa svake godine mi to uradi, a i ostali mu veštaci zabodeni u prasetu. I kako sad da ga takvog odnesem u pekaru?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.