
Veštački zubi, ali ona socijalna proteza. Ona čuvena, što prenoći u čaši kraj kreveta, što ispada kad se govornik uzbudi, puca na malo žilaviju hranu, alchajmerovski nestaje, i volšebno se pojavljuje na neočekivanim mestima u kući.
-Gde je deda?
-Šta ti je ćale? Što si besan?
-Gde je matora bitanga? Gde god sakrijem prase za slavu, on ga nađe i masakrira mu uši i repić.
-Kako znaš da je on?
-Pa svake godine mi to uradi, a i ostali mu veštaci zabodeni u prasetu. I kako sad da ga takvog odnesem u pekaru?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.