
Polje dobrih vibracija u kome se projektuju čilovi. Vid ugodnog transa, blage tupoće i neke odvojenosti od stvarnog sveta. Pod dobrom vibrom koraci se pretvaraju u levitiranje, srce kuca u gruv ritmu, sve ide ko podmazano.
- E mala, gde vam je toalet?
- Pravo pa levo, čika Zoki, tamo kod one viseće stolice.
- Srce si. 'aj dok se ja ne vratim pristavi mi jednu onu bezdušnicu, onu beskofeinsku. Moram malo sad na čuku da pazim otkako sam ugradio ovaj pejsmejker.
- Važi čika Zoki.
Pet minuta kasnije čika Zoki izlazi iz vecea, briše ruke o ribarsko prsluče, zatim naglo staje, ukočen. Izbeči oči i počinje da krklja. Hvata se za prsa, pada na kolena, usta razjapio ko somina. Ko da se tuši, pokušava da izgovori nešto.
- Alo daj neka neko pomogne čoveku!
- Khrr... Aspirina... Daj...
Prilazi mu par ljudi i nastaje metež. Zatim se Zoran pridiže, otresa sa sebe prašinu.
- Šta bi, jeste li dobro?
- Mala daj vode i šećera, kad ne umre sad, neću nikad. Jebem ti i telefon i vibracije i sve, da ti jebem, zamalo da ubiju dedu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.