Vidas je bio indijski filozof, pjesnik, mističar i penzioner. Rođen je u malom selu Maradušad pokraj grada Spizdake. Inače, bio je i najkontraverznija ličnost svog vremena .Oko tačnog datuma njegovog zemaljskog života istoričari se nikada nijesu složili, pretpostavlja se da je živio prije nove ere.
Poznat je po svojim zbirkama pjesama od kojih svi kritičari književnosti izdvajaju "Usnuli mozak" u kojima opisuje veličanstvo čovjekovog uma.Evo jednog odlomka iz pjesme "Lake maske":
"Lako je skinuti tvoju masku draga
ali ne želim jer se ispod krije raga,
lako je spavati ispod drveta palme
ali ne mogu od tvoje galame!"
Kada je napunio svoju 23 godinu (to je naveo sam Homer u kritikama njegovih djela, inače inspirisan Vidasovim djelima napisao je Odiseju) počeo je da pokreće narodne mase. Stvorio je čitav niz sljedbenika (Vidasise), a i do danas se očuvao njegov red u obliku raznih fanatičnih vjerskih sekti. To je trajalo dok mu nije dosadilo da ga ljudi pitaju za savjete pa napušta svoje rodno mjesto i kreće u svijet.
Živio je dugo godina po Himalajama (tada nazvanim Prpes) stvarajući prvi filozofski pravac prpatas(danas poznati prpinaizam). Smatrao je da su ljudi postali od zvečki koje su na zvečarkinom repu. Zvečarke je stvorio umnosinjak(nikad nije rekao šta je to-neki naučnici smatraju da se gospodin Vidas samo sprdao kad je pravio ovaj filozofski pravac). Takođe, tvrdio je da su od ljudi nastale sve životinje (osim zvečarke) a da su ljudi prestali da rađaju životinje kad su i sami to duhovno postali.
Tokom tih godina napravio je skulpturu golog sokola u rukama obučene Žene. Ostali su spisi u kojima je navedeno da ništa ljepše niko nikada nije napravio.Međutim, pošto su se mnogi sokolovi zalijetali na nagu skulpturu, da ne bi došlo do njihovog izumiranja,Vidas je teška srca i sa suzom u oku srušio skulpturu. Nakon toga se dugo oporavljao od rana koje mu je zadalo izvjesno jato sokolova.
Tek sa 60 godina počinje njegovo pravo stvaralaštvo, izdaje još dvije zbirke pjesama od kojih je jednoj zabranjeno izdavanje jer je sadržalo riječi patus(nema konkretne riječi u našem jeziku ali ima značenje ekstra dobrog dupeta)i ratus (ogroman muški ud). Ipak, ostali su neki stihovi od kojih su, sa najviše umjetničkog duha napisani sljedeći stihovi:
"...A tada tvoj mili patus
okiti moj nemirni ratus..."
Termin romus je takođe korišćen(ženski polni organ). Od te riječi kasnije nastaje naziv za Rimljane.
Ondašnje vlasti ga zbog nepristojnosti osuđuju na smrt vješanjem za ratus. Ostao je samo bolan krik jednog umjetnika kojeg sredina nije razumjela jer je bio mnogo ispred svog vremena(po dužini ratusa).
Literatura
"Vidas, umjetnik svog milenijuma"-Homer
"Od kluba penzionera do uspjeha"-PIO Maradušad
"Kratak uvod u prpinaizam"-Immanuel Kant
"Istorija sela Maradušad"-nepoznati autor(vjerovatno ondašnji mještanin)
