
Najčešći izgovor dece i tinejdžera za dugo igranje video igara, umesto učenja i rađenja domaćih zadataka. Obično na sva pitanja odgovaraju sa kratko "aha" ili "da,da", dok ih jedino ovo pitanje pokrene i potrude se u davanju složenijih odgovora.
Najčešći sagovornici su baba i deda, a neretko i roditelji.
Baba: Sine, ceo dan zevaš u taj televizor, oči će ti iskočiti.
Sin: Aha.
Baba: Nemoj ti meni aha, nego idi uči nešto.
Sin: Baba, igrice su vrlo poučne!
Baba: Ma šta mi napriča!
Sin: Evo naprimer, ja sam ovde američki vojnik koga su napali pobunjenici, a pritom je i neštasica nafte. A i naučio sam gde je Afganistan na karti sveta.
Baba: Ma sine moj, ništa ti to ne vredi.
Sin: Dobro baba, videćeš ti mene kada izbije 3. svetski rat!!!
Baba: Ja sam ti pregrmela II svetski rat, a moj otac oba. Nije to za šalu!
Sin: Aha.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.