
Najčešći izgovor dece i tinejdžera za dugo igranje video igara, umesto učenja i rađenja domaćih zadataka. Obično na sva pitanja odgovaraju sa kratko "aha" ili "da,da", dok ih jedino ovo pitanje pokrene i potrude se u davanju složenijih odgovora.
Najčešći sagovornici su baba i deda, a neretko i roditelji.
Baba: Sine, ceo dan zevaš u taj televizor, oči će ti iskočiti.
Sin: Aha.
Baba: Nemoj ti meni aha, nego idi uči nešto.
Sin: Baba, igrice su vrlo poučne!
Baba: Ma šta mi napriča!
Sin: Evo naprimer, ja sam ovde američki vojnik koga su napali pobunjenici, a pritom je i neštasica nafte. A i naučio sam gde je Afganistan na karti sveta.
Baba: Ma sine moj, ništa ti to ne vredi.
Sin: Dobro baba, videćeš ti mene kada izbije 3. svetski rat!!!
Baba: Ja sam ti pregrmela II svetski rat, a moj otac oba. Nije to za šalu!
Sin: Aha.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.