Izreka za one koje su se zajebali kopirajući druge. Ne stoji im ma koliko puta pokušavali. Ne ide i tačka. Nije žvaka za seljaka.
Na slavi:
Ja: Vidi dedu, krka one crvene punjene paprike. Sigurno su dobre.
Baba: Normalno da jesu kad ih je on pravio. I kum ih jede kao gladne godine
Ja: E to moram da probam. (sva srećna ubacila sam papriku u tanjir, isekla za poveći zalogaj, uzela i počela da žvaćem. Sekund kasnije sva ljutina predivne li dedine paprike mi je obuzela telo, postalo mi je nepodnošljivo vruće i u licu sam postala crvena kao bulka, ispljunula sam sadržaj u salvetu i zaklela se da više nikada neću probati ono što je deda skuvao, zatim sam počela da nenormalno jedem hleb i slavski kolač gaseći ljutinu i nadajući se da će me crvenilo, što od ljutine što od blama, proći)
Baba: I, kakva je paprika?
Ja: Ljuta k'o otrov. Donesi mi vode.
Kum: Videla žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. Hahahaha! (zatim svi prasnuše u smeh)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Добра сленгара...!
Пример из личног искуства, претпостављам? :-)
+
Jeste. :)