Simpatična situcija (koja me uvek vrati u detinjstvo), u kojoj malo hrabrije dete, koje nije od malih nogu držano k'o malo vode na dlanu, dolazi majci svo krvavo (ne plačući), i saopštava šta se desilo... Neretko drži polomljenu ruku, ili vuče iščašenu nogu...
Eh... Današnja deca... tc, tc, tc...
Ispadne im kašika
MAAAAAAaaaaMAAaaaaa...aaa...aaa!!!
(ne daj bože, da ono slučajno padne! Morao bi novi punto da mu kupiš, da bi prestalo da kuka!?)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
znaš šta je još ironija? premlati te jer si smotan pa padaš na lomljavinu još dobiješ-batine!!!..a ova djeca danas..cccc..+
Aaaa to sam potpuno zaboravio!!!
Da da, nešto na foru, prestani da plačeš, il ću još da te bijem, pa da bar plačeš sa razlogom... To moram da definišem!