
Sastavni deo života svakog kvalitetnog brđanina. Svako ko je išao u posetu ka ruralnom brdsko - planinskom području X kilometara dalje od cetnra najbližeg grada, morao se oprobati ovim neobičnim i krajnje interesantnim transportom. U ove svrhe se koriste busevi kakve ni Kaluđerica nije videla, koji tokom zimskih mećavnih dana dužinu linije redukuju za desetak kilometara.
Praznik, bus krcato pun. Jedna trećina busa-deca koja idu u školu, druga trećina seniori, ostatak ljudi koji idu svojim poslom. Kroz prozor se vidi predeo od kog bi se i Ivan Strahinić usro. Razgovor živ:
-drži Žojiću tu harmoniku
-jao šta mi je milan sinoć rekao
-i ti na sabor u Studenicu
-Žuti, šta si se bre raširio
-uzela sam papriku za 25 dinara
-fala ti dete
-šta! Ja sam, bre, jednom na harmonici spavao
-ne može dalje
-nema veze, ova deca izlaze u Bogutovcu
-majstore, ustavljaj
-čuo sam da te hvale
-al je mutna reka
-otad više ne zalazim po kafanama
-ako sam, samo nek je dobar glas
-hahaha, Žojić uči da svira
-ej, izodite tamo
-tako i Isusa obesiše sveštenici.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.