
Pridev koji opisuje nekoga ko je za bacanje jer ne vredi ništa.
Poreklo reči leži u turcizmu frljiti, što znači baciti, odbaciti.
Izraz se koristi koliko znam u pomoravskom delu Srbije.
Potiče od reči "vrljika". Vrljika je krivo drvo. Kada nekome kažemo da je vrljav, to znaci da je smotan, poput vrljike.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.