Mitska postoj(e)bina svih koji su ''pošli s namerom u veliki grad'', u ovom slučaju Beograd, stecište svih koji nemaju gde ili se ne osećaju da pripadaju tu gde jesu.
Već nakon druge generacije od Masnikosića postaju Kolenovići. Samo treba, kad se siđe s volujskih kola ili traktora, potražiti rođu direktora.
''I tako ja deco sa vašom babom i magarcem: babu na magarca, ja pešimice, klaj-klaj, stigosmo u Beograd, a tad baš bio pijačan dan - sve otvoreno!''
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
dobro je ovo
Dobra+