
Uzdah iz muda. Uvek je uvod u "velike" reči, dugotrajne monologe, jednom rečju teške smaračine. Reagovati na keca čim ga čujete inače ste najebali.
Mesto događanja: soba u studentskom domu "Sajmište" Novi Sad
Vreme: vreme da se spava
CIMER 1: (okolina Šapca, student prava) "Eeeeeeeeeeh, cimeri moji dragi, da vi znate kako sam ja imao teško detinjstvo ..." :zeva:
CIMER 2: (Čurug, student poljoprivrede) "Ooo, uter'o mami, sad si se setio da pričaš o tome, spavaj, sutra polažem fiziologiju biljaka kod onog jebenog Kastorija ... "
CIMER 3: (Podgorica, student VEKŠ-e) "Ajde, mrčo, jadan, laku noj i popuši mi kurac ... bogomi ako ti priskočim tamo učinjet' ću ti mlados' još težom časti mi ..."
CIMER 1: (tajac, pravi se da spava)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuff...dobra ++