Prijava
  1.    

    Za Džeja i ostale

    Podela tekstova Marine Tucaković. Naime dok većini estrade potura i dobro naplaćuje šund stvari koje su na nivou dementnog petogodišnjaka, za Džeja se uvek odvoji neki valjan stih. I mada nije nužno da slušamo tu vrstu muzike, ipak se može desiti da se utopimo u nekoj čaši, dok nam gore pomenuti gospodin dušu uzima sada već svojim hrapavim i peskovitim glasom.

    Bradonju u godinama je već uveliko progutala zelena vijetnamka, od koje je jedino on načetiji. Lagano ubija svoj vinjak i mota poslednje liske duvana. Povremeno se nasmeši, dopusti da oteče koja kap iz jezera što su mu se u očima udomila, a onda, mirno kao i do tada nastavlja svoj život ostrva. Na mahove se priseća da sutradan treba dati godišnjicu prevremeno upokojenom sinu, skupiti novac za kiriju i račune, povratiti založenu burmu pokojne žene. Negde u kutku mozga mu leži nadanje:"Ovakva se beda ne deli u duplikatu." Sa radija, koji je viljuškom ranjen i koji mu je jedini verni saborac, lagano kreće Vetrovi me lome, ja teram po svome...