
Svakako, uz saznanje da joj je sin drogoš ili alkos, najviši stepen razočaranosti majke u gorku joj sudbinu.
Najveća uvreda za majčin intelekt je odbijanje sina da jede. Zar nakon svog uloženog truda oko spremanja ručka da je to dočeka? Pa za koga sprema?
-Uzmi, sine, sad sam ispohovala.
-Ne mogu, majka.
-Kako ne možeš, pa za koga spremam?
-Sad sam jeo picu u gradu, stvarno sam sit.
-More, goni se u kurac i ti i te izveštačene pice. Ne može to da se poredi sa majkinom kuhinjom.
-Ne znam, ja sam sit.
-Ma dosta mi je svega. Napustiću ja vas lepo(tebe i tatu), pa ima da vidite kako ćete da cenite moju kuhinju kad vam ogladne guzice!
-Polako, mama.
-Zar trebam da bacam hranu? Umesto vi mene da moljakate, ja moljakam vas, pa gde je tu zdrav razum? A kad ništa ne spremim onda se durite, sram vas bilo! Dobro je da ima išta da se jede, moj sine... Sine? Gde si sad nestao?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
najgore je kad ti majka kaže
ne znam, ja ove moje ne mogu da naranim...
gde čeljad nisu ješna
domaćica je grešna
jedu ko nedonoščad, na svaka 2 sata...
Hehe, dobra, +
Istinita, što je najvažnije, onako sa dozom ličnog iskustva