
Tradicionalni Srpski sport,koji je star koliko i mi.Poenta igre je da igraš sam,svi su ti protivnici,a pobednik je onaj koji zabije najviše noževa u najkraćem roku.Zabijanje noža bliskim osobama donosi najviše poena i takmičar napreduje na viši nivo,gde može jednim zabadanjem da pokosi više protivnika.
Vrhunac igre je doći na vlast,na primer postati predsednik ili ministar.
Tada zabijaš jedan veliki nož u leđa celom narodu i automatski postaješ prvi na "Score" listi,iznad onih koji su bili pre tebe.
Na kraju,neko će tebe počastiti penalom i ispašćeš,a on će doći na tvoje mesto.Ko god prekine ovu igru,ne zaslužuje da hoda zemljom,jer on je uzurpator,koji hoće da preotme titulu.Zato njemu sleduje mač kojim mu se odseca glava u startu i tako se sprečava narušavanje toka igre.
Jer igra se ne sme prekinuti,sve dok ima leđa i noževa.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Jasta,moj covek ovako mora lepo da sroci :)
Ima i ona nacionalistička verzija,ide ovako otprilike:
-Nabijanje kamena komšiji u šupak.Pobednik je onaj koji nabije veći kamen.
Igru prekinuše Hrvati 1995,mamicu im genocidnu.
Pa ti vidi kakav smo narod.
I kakve smo komsije :)))
taj rad!
dobra!
Tužno dobra.
Odlicno!