
Sigurno svi znate neku osobu koja bi se prepoznala u ovoj definiciji. Ona voli da mašta, beži u neki drugi svet bez problema današnjice, imaginarni svet proistekao iz njene glave i stvoren samo za nju, da bi njoj omogućio da se u njemu oseća sigurno i van dometa realnosti. Mašta o stvarima koje se vama čine besmislenim, detinjastim i neozbiljnim. Kažete ' Ma ova je van sebe, u nekom svom svetu'. Ali ne poričete da ste se svi vi barem jednom u životu našli u takvoj situaciji, da odlutate u neki drugi svet ili da vam namene baš ovakav komentar, barem dok ste bili deca. Razlika između vas i njih je što se oni u tom svetu zadržavaju, odbijaju da prihvate ono što jeste, i često završavaju bez mogućnosti povratka, izgubljeni u sebi, u svojoj glavi. Razmišljaju o mestu van vremena i prostora, mestu naklonjenom samo njima, i ne shvataju posledice svega toga. Jer, za mnoge od njih to postane put bez povratka, i više nikad ne uspeju da pronađu stazu koja će ih vratiti u realnost. U svom svetu, oni ostaju zagledani u večnost, a u našem svetu... Bivaju proglašeni ludima.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Hvala.