Prijava
  1.    

    Zajeban povratak kući

    Sediš u polutami kupea putničkog voza. Gledaš kroz prozor njive i polja na koja se lagano spušta rana januarska noć. Susnežica zamagljuje prozor i smanjuje vidljivost. Tebi je svejedno, ionako te ne zanima stepen iskorišćenosti šumadijskog zemljišta i kvalitet skoro sprovedene kulturne melioracije. Koji će tebi to kurac u životu? Ti gledaš kroz prozor jer si video da tako rade kul likovi jugoslovenske kinematografije pri povratku iz vojske. Pobogu, pa i Dragan Bjelogrlić je radio to u „Boljemu životu“. E sad, jes' da se ti ne vraćaš iz vojske, jes' da nisi bio odsutan godinu dana, ali jebiga, nije ni tebi lako. Ti studiraš. Majku nisi video dve nedelje, ej! I tebi je teško, a zamišljeni pogled koji se gubi u daljini odaje utisak emotivno napaćenog čoveka.

    Pored tebe neki momci, južnjaci, verovatno iz Niša. Čuo si ih kako pričaju. Tu je još jedan čovek, lud po svemu sudeći. Tvrdi da ima dar od Boga da nalazi napuštene crkve. Do sad je otkrio sedamdeset dve. Takođe tvrdi da je vrhunski onomatopeista žabe i svinje. Ne sumnjaš da ćeš se i uveriti u to u toku putovanja. Više puta. Sve u svemu, par odličnih razloga za stavljanje slušalica u uši. Zašto bi ti slušao nekog matorog alkosa kako skviči i krekeće u vozu? Bože svašta! Šta će da se sluša? Pa nešto što ima dubinu, nešto što ne može svako da skapira. Može Grin dej, Bulevar ov broukn drims...

    Stigao si na stanicu, silaziš. Ne krećeš nigde, stojiš u mestu. Slušalice takođe ne vadiš iz ušiju. Lagano dižeš pogled, puštaš da ti padavine s neba vlaže lice. Dišeš duboko, dok nakrivljuješ usne u poluosmeh poput Đakonde i prebacuješ torbu s prljavim čarapama i gaćama preko ramena. Pališ cigaru, ako si pušač. Ma šta ako, pališ cigaru! Kako ćeš inače da upotpuniš vizuelni doživljaj zaintrigiranih pogleda sa prozora okolnih kuća. Tako je, svi u tebe gledaju. Stojiš na kiši/susnežici/snegu dok ne ispušiš cigaru, kad je ispušiš, bacaš je na zemlju i gaziš je. Pomisliš na majku i ćaleta koji već cupkaju po kući i čekaju te. Ne razmišljaš o mogućnosti da je komšija zaklao nerasta i pozvao tvoje na daću. Ne, oni samo tebe čekaju. Spreman si, spuštene glave zakoračićeš napred i gacajući kroz bare svojim kanađankama lagano nestati u noći...