
Izraz se koristi prema osobi koja redovno kasni, ali svaki put pomera granice vašeg strpljenja za još malo.
A: E ae se nađemo na trgu večeras oko 20h?
B: Da zovem Mareta?
A: Aj. Ali njemu reci da dođe oko 19:30. Znaš da uvek kasni.
20:00 Trg
A: De si bre B, ovoga još nema? Jesi mu rekao u pola 8 da dođe?
B: Ma jesam, sad će on.
20:15
A: Ok, zovi ga, ovo nije normalno!
B: 'E Mare, gde si? Aham...' Kaže tu je za 5-6 minuta.
20:35
M: E de ste šabani, jel dugo čekate, jbg bila gužva u saobraćaju.
A: Ma mrš bre u tri lepe debilu jedan. Jebenih 35 minuta kasniš. Uvek ista priča, ne bi ti došao na vreme. Ebote WoW te te ebo... Na sopstvenu sahranu ćeš zakasniti!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.