
Situacija koja je mnogo stresnija za nastavnike i profesore nego za učenike. Najčešće rezultira stavom šta-me-boli-uvo-evo-tebi-šta-hoćeš ili eventualno masakrom u nastavničkoj kancelariji.
Nastavnica: "Jovane, evo tebi dvojka."
Jovan: "Nastavnice, dajte mi trojku. Treba mi za uspeh."
Sledi beskonačno ponavljanje ove rečenice dok se nastavnici ne smuči i da mu trojku.
........
Razredni + roditelji: "Dajte Jovanu četvorku. Dete postalo vredno. Počelo da uči. Sve ocene popravilo osim tog vašeg engleskog."
Posle zilion ponavljanja ove rečenice, zvanja na fiksni, mobilni, slanja mejlova, nastavnica popušta i da Jovanu četvorku.
........
Nastavničko veće zaseda, direktor ustaje i pita nastavnicu engleskog :"Pa, dobro, jesi li ti normalna? Zar zbog tvoje ocene dete da ne bude vukovac? Da upišeš tu peticu. Je l' ti jasno?"
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Pljus!
:D