
Kada je nešto toliko lepo i nestvarno, da jednostavno ne možemo stvoriti tu sliku bez upotrebe mašte.
-Zamisli, topla kafanica, ja naručujem pečenje, salate, sve moguće dezerte. Dolazi konobar, zahvaljuje se što sam bio gost i daje račun od 150 dinara.
-Pa gde to ima?
-Nema nigde, ali zamisli, bilo bi lepo.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Omiljenovao sam.
fantasticno...
hvala :)
opet sanjar :))
pa sanjarim, snovi mi najeftiniji :)