
Covek kojeg masa bezglavo prati i podrzava, bio on stolar, bravar, zidar, ili sta drugo.
- Pa gde cemo?!
- Nas dve smo za plastik!
- Kakav plastik, ajmo u bridz pab u bastu da uzivamo, jel tako Beli?!
- Mozemo i na kej, splavovi danju, ludilo, a?
- Ma jok, tamo sad nema niko, ajmo na Obilica..
- Skupo tamo, mogli bi negde kod Pravnog, da smekamo studentkinje..
- Pi, seljaku, ajmo onda na Kosutnjak, da gledamo mi Difovce!
- Ljudi.. Opustite se.. Idemo na Kalemegdan, cirkamo pivo, uzivancija..
- E, moze..
- Ajde..
- Super, ajmo..
- Zovem Sikija da donese gitaru!
- Idemooo!
- Au Mare, koji si ti zanatlija.
- Jebi ga, ucio skolu za to, hehe..
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.