Tvoj život je priča. Dani se obrću brzo, tako brzo da ih ne možemo upiti. Nered naizgled slučajnih događaja. Pogledaš u prošlost i podvučeš neke određene trenutke kao važne, kao vitalne u glavnom zapletu tvoje priče. Uzmeš da pratiš svaku nit do njenog porijekla, do mjesta nastanka, usput pronalazeći raspršena znamenja i ironije, sve dok se sve to ne počne da izgleda neizbježno, i tvoj život krene da ima smisla. Ti već znaš kako će tvoja priča da se završi, ali opet imaš neku želju da neke dijelove preskočiš, "umirući" od želje da saznaš šta će sledece da se desi.
No, ponekad kada pogledaš sve i svatiš da zaplet tvog života nema više nekog jasnog smisla. Mislio si da si svo vrijeme pratio tok priče, ali ponekad se pronađeš zadubljen u odlomcima ne razumiješ baš najbolje. Čas ti se učini da je sve bitno i podvučeno, a čas da ništa nije bitno. Samo zbrka spetljanih trenutaka koji izgledaju kao da ni ne pripadaju istom žanru, a značenje im se mijenja u zavisnosti koje dijelove istaknemo i podvučemo.
Kakva je to uopšte priča? Možda samo još jedna životna priča o odrastanju, ista ona koju su i tvoji roditelji ispričali, samo sa drugačijim likovima? Je li tvoj svakodnevni život dio priče o nastanku nečeg zaista epskog? Da li nesvjesno ideš dalje samo preko tuđe milostinje, pogrešno tumačeći vlastitu sreću kao vlastiti uspijeh? Jeste li lik u ljubavnom romanu,...u tragediji,... putopisu, ili samo samo u još jednoj priči koja služi kao opmena? Jesi li na vrhuncu nekog srceparajućeg obrta, i da je ovo sad najbolje što će ti ikad biti?
I dok prelaziš palcem kroz godine koje čitaš, možda zapravo nikad ne saznaš gdje to sve vodi. Jedino što znaš jeste da postoji nešto više u toj priči. I da ćeš uskoro se osvrnuti na ovaj dan u potrazi za tragovima o tome što će se dogoditi, ponovno čitajući sva poglavlja koja si preletio da bi došao do dobrih dijelova. I sve to samo za da bi saznao da sve što je potrebo jeste da sami odaberemo svoju avanturu.
