Prijava
   

Žao mi je

Ono što kažemo uz poginjanje glave rodbini pacijenta preminulog na našem odeljenju.

Može da se stave ruke na kukove ispred mantila ili da vise skrušeno uz telo kao što bi znao Aleksandar Gajšek da dobro uradi. Usta mogu da se napuće u tužan izraz ili da ostanu u dostojanstvenom stavu a oči da padnu na pod da se gleda vrh cipele ili fugna izmedju pločica ili da se planira vožnja sina na trening sutra ili šta jesti na pauzi. U filmu obično muž zagrli uplakanu ženu i prećutno zahvali ili otpusti doktora ili mu kaže (indirektno) da je slobodan. Onda se sačeka još par sekundi ili se ožalošćeni otprate pogledom do prvog prevoja. Zatim se pojede sendvič ili se naruči vešalica ili batak u lepinji ili se ide u operacionu salu ako je upravnik namćor.

Komentari

Дао сам плус, али ово ми не изгледа као нешто што пролази.

Ne prolazi u kom smislu? Hoces da kazes da se ovo ne svidja vecini? Ja sam to napisao iz dosade, pomogao mi je malo neki film, pa ako se nekom svidi svidi ako ne nista.

Па могуће да се неће свидети већини, мада пролази тренутачно. Али ок, ипак је из досаде.

Ma dobro je...imam zamerkicu:
umesto "Ono što kažemo"
lepše zvuči
Ono što se kaže.