
Onaj neverovatan osećaj koji ostaje nakon što zaboravite šta ga je uopšte izazvalo.
Misliš:"Mmmm, ona torta u frižideru još nije pojedena! Idem do prodavnice da kupim i neki sok, i smazaću je dok me neko ne zajebe!"
Posle 10 minuta, ostao ti je tako dobar osećaj jer znaš da treba da uradiš neku stvar koja će u nekom pogledu da te zadovolji, ali ne možeš da se setiš koja je to stvar.
Posle nekog vremena gledaš brata kako izjeda tvoje poslednje parče torte i setiš se što si bio srećan, al' sad si jedino neverovatno besan i najradije bi mu zalepio tortu za facu.
"Pa, sunce ti tvoje, ja se još od jutros spremam da pojedem tu tortu"!
Što se tiče lošeg osećaja, dobro je ako ne uspete da se setite šta ga je izazvalo, jer se osećaj onda samo pojačava, iako je možda počeo da slabi.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.