
Stoje u kesama, kutijama ili korpama. Deca ne haju za njih, ali roditelji ih ne bacaju. Ne stižu ili nadaju se da će njihovom detetu biti ponovo interesantne, mada su uvek dobrodošle kad imate nestašnu malu decu u gostima.
Vreme prolazi, igračke se sele u podrum ili na tavan.
Prođu godine dok i tamo ne zasmetaju. Tada se vade iz kesa, pobude silu uspomena i završe u kontejneru.
Mudriji ih poklanjaju ili bace na vreme.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ја сам део својих играчака оставио сестрином малом сину да се игра(односно,он мени дође сестрић),а део тога сам поклонио комшијској деци.Али,нешто сам и оставио код куће,може да затреба.
Добра! +