Prijava
  1.    

    Zategnuti pa otpustiti

    Ispaliti kao strelu.

    Zavlačiti nekog mučenika, obećavati mu kule i gradove i posmatrati kako skakuće od sreće i kako mu sijaju oči dok razgovara o toj temi.

    I onda kad doće dan da se sve to ostvari, lupiti mu šamar i smejati mu se u facu jer je ispao budala.

    -Zoki, čestitam. Večeras smo potpisali ugovor koji je mojoj firmi jako važan i ti si mi pomogao u tome. Doći sutra kod mene u kancelariju da porazgovaramo o tvom unapređenju.
    -Jao, pa to je sjajno! Ovaj... Da doći ću.
    -E, aj sad da popijemo ovaj šampanjac.

    (Sutradan Zoki upada u kancelariju, obrijan, lepo obučen itd.)

    -E, baš sam hteo sa tobom da pričam, Zoki. Ovako stoje stvari, moraćeš da se preseliš iz one kancelarije, ubacijem nekog malog iz mog kraja, vredan mali mnogo. Kaže treba kancelarija da mu bude osvetljena.
    -Pa dobro, ali gde ću ja da budem sad? (misli sve najbolje)
    -Dole u prizemlje. Ima dole jedan sobičak lep.
    -Ali sinoć ste mi rekli da ćemo da razgovaramo o unapređenju?
    -Pa ovaj... Sinoć sam malo više popio, pa sam pričao svašta.
    -Aaaaaabbbaaaaabbaaa!!
    -Zorane, zašto postaješ zelen? ZORANEEEE?! AAAAAA!!!