
Znam, za početak bi valjalo odgonetnuti tu večnu misteriju ljudske duše. Pa možda neki drugi put. Nije problem u rečima, one se uglavnom slažu same od sebe. Problem je u meni. Isuviše sam pas.
No kako ne bih dužio dalje i stavljao na probu vaše strpljenje, izneću čitavu problematiku ukratko. Dešava se, mada se tendencijom stalnog opadanja, da ljudi reke premošćuju na tuđe vodenice, a da svoje ostavljaju beu kapi vode. I jednostavno rečeno, ne vidim racionalniji, a ujedno i luđi odgovor od te davno zapostavljene čovečnosti. Naravno, ako se među vama krije neki zametak poblesavelog pisca, pa nije zgoreg da to poštenije objasnite.
-Nisam razumeo. Prevarila te je. On je ostavio, ona se razbolela ubrzo nakon toga. Ti si prodao svoja kola, kako bi platio njeno lečenje. Ozdravila je, pa se opet pomirila sa njim. I ti nalaziš opravdanje za to? Zašto?
-Zato što sam čovek.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
divno +++