Prijava
  1.    

    Zavisnik od strasti

    Retka vrsta. Često pogrešno shvaćena. Sve što radi mora da radi na 200%. Potpuno, izuzetno racionalno svestan neozbiljnosti posla, veze, prijateljstva, čak i jebenih medjukomšijskih odnosa, ulazi u priču sa neverovatnom energijom, spreman da hoda bos po trnju da pokaže odanost, da tura ruke i druge organe u vatru, da se daje bez pogovora. Podjednako prepaljeni klinac sa 16, sa 26 i sa 86 godina u guzici. Ljudima ga često bude žao i vide ga kao žrtvu, ni ne znajući da je uvek svestan sveta oko sebe, ali živi svoju strast. Potrebna mu je emocija da ode na pišanje, a sere sa posebnim entuzijazmom. Pored ovog čudnog bića uvek osećate zastrašujuću količinu pažnje, a, opet, ne možete nikad biti načisto na čemu ste, jer ni to čudo samo ne zna na čemu je. Toliko samo sebi komplikovano i sa tolikim viškom energije, koliko god da se troši, uvek oseća prazninu koju ispunjava novim i novim strastima. U stanju je da radi 24 sata dnevno, a da opet energično ispunjava i noćnu smenu, bez kukanja i bez cenzure. Može da puši i tri pakle cigareta dnevno, i dalje je svaka koju zapali ritual, da ne kažem, da prostite, puši baš sa strašću. Nije dramaturg, sa strane biste čak rekli da je potpuno normalna osoba, sva je drama njegova u njemu samome. I koliko god da se čini da je zavistan od mene, tebe, njega, nje, od pušenja, njet more. To je samo njegov svet. Svet strasti. Toliko sulud, da je uživao i u svakoj najgoroj patnji, u težem slučaju čak i u samopovredjivanju, jer ima toliko energije da se u bilo kom drugom slučaju ne bi osećao živo.

    Ja, a kad mi pridodaš i ekstrovertni introvert, shvatiš da mi sva suluda introspekcija samo otežava život.

    Oprostite decaci, nisam vas volela.....
    Ja toliko volim ljude sve
    i razumem javu njihovu i sne...
    lepe duše...
    proste duše...
    stvaraoce...
    one sto ruše...

    Imam veliko srce, to znam,
    ali ne umem da ga dam
    na onaj divni način zaljubljene žene
    koja voli do poslednje kapi snage,
    koja svojom patnjom ispija se žudno,
    koja danas cveta, a već sutra vene
    i oprezno oko uvek joj je budno
    i u svemu tome jos uživa čudno.

    Oprostite, dečaci, nisam vas volela.
    Barem ne tako...
    Ja pažnju pružam živahno i lako,
    uživam da dajem,
    uživam da vidim da oko zablista
    novim nekim sjajem.

    Uživam u smehu,
    uživam u priči,
    još uvek sam dete-
    sve na igru lici...

    Ali...kad odete...
    odlazim i ja...
    ...bez bola i ljutnje...
    Samo duša moja
    prelazi u fazu
    nove neke ćutnje.

    Ne patim za vama.
    S nekim drugim možda dodjem do visina.
    Ali moje misli ipak sada mori
    ta tužna praznina.

    Jer...
    Imam veliko srce, to znam,
    ali ne umem da ga dam
    na onaj divni način zaljubljene žene
    koja voli do poslednje kapi snage,
    koja svojom patnjom ispija se žudno,
    koja danas cveta, a već sutra vene
    i oprezno oko uvek joj je budno...

    I u svemu tome još uziva!
    ČUDNO!

    27.9.2007. -spojih nespojivo, mislila sam da moje pesme i moje definicije nikako ne idu zajedno.