Dok se superlativom iskazuje da je osobina nekog bića ili predmeta najjače izražena u odnosu na istu osobinu nekog drugog bića ili predmeta sa kojim se poredi, želativom se iskazuje osobina koju to biće ili predmet nikako ne može da ima u iskazanoj meri. Najčešće se koristi u složenim rečenicama iskaznog tipa u formi pripovetke.
A: ''I, brate, tako ti ja zakuntam na klupici, kad nešto mi šuška pored glave stalno, ja pogledam, kad ono gavran, brate, i to beo, kida nekog miša! Znači bacio sam peglu u momentu!''
B: ''Kazeš beli gavran?''
A: ''Beo, brate, k'o sir beo, jebote!''
B: ''Aha, a jesi li razmišljao ti da smanjiš malo s tim želativom?''
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.