
Mozda najpoznatiji stih iz pesme Krvava Bajka, Desanke Maksimovic. Jer, to je Srbija, zemlja seljaka na brdovitom Balkanu. I sve drzave oko nas su takve. Ali idemo u nekom drugom pravcu, ka nekim drugim ciljevima, zarad nekih drugih vrednosti. Sta smo to imali nekad (i jos uvek imamo ali manje), sto nas je krasilo? Gostoprimstvo, opustenost, marljivost, jednostavnost...sve one osobine koje se cene kod istinskog seljaka. Ali, to se se menja, postajemo 'oorbani', napicanjeni jer nam kazu da tako 'moramo', gubimo ono sto smo bili da bi smo navodno ziveli bolje. Mozemo zadrazati staro i dobiti novo, samo da budemo malo osvesteniji, malo pametniji, malo manje povodljivi. I bicemo bolji.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Podržavam!