
Grupa traljavih uličnih zabavljača,koji o sebi vole da misle kao o performans artistima, antisrpskih aktivista. Koliko je stvarno tu žena prisutno može da odgovori samo detaljan ginekološki pregled. Činjenica je da grupm dominira srbomrzački bašibozluk iz ex Yu republika i da su u plasmanu svojih ideja efikasne isto koliko su i omiljene u narodu srpskom, a omiljene su koliko i virus hepatitisa.
Krajnje marginalna grupa, kao i mnoge slične, ima svrhu da obezbedi svom lideru avionske karte koje drugi plaća, devizni džeparac i besplatne a skupe cipele.
Služe se interesantnom formom srpskoengleskog jezika i žele da ostave utisak da su obrazovane/i.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.